Četvrtog festivalskog dana gledali smo Đurologiju, odnosno, kako sami autor kaže, (anti) stand-up nastup višestranog umjetnika Branka Đurića Đure, čiju popularnost je u bivšoj Jugoslaviji stekao kao član kultne televizijske emisije Top Lista Nadrealista.
Stand-up komedija je vid umjetnosti u kojem komičar na direktan način obraća određenoj publici. Iako po formatu slična monodrami, komičar u standup-u ima čestu interakciju sa publikom i ne mora se striktno držati pripremljenog teksta, ali ga je po pravilu sam pisao.
S obzirom na sve navedeno ostaje nejasno zašto ga autor naziva anti stand-up-om s obzirom na to da ima sve pomenute elemente, osim ukoliko je u pitanju šala koja mi je promakla. Evidentna prednost u ovom nastupu je što je komičar po profesiji glumac, pa tekst zaista isporučuje sa nevjerovatnom lakoćom. Čak i kada je prelazio granice vulgarnosti (što ova forma svakako dozvoljava), to je radio na izuzetno šarmantan i duhovit način.
Takodje, njegova glumačka pozadina mu je pomogla da stand-up upotpuni briljantnim imitacijama, pjevanjem i apsolutnim vladanjem scene kada je pokret u pitanju, bilo da igra ili samo rekreira situacije koje opisuje.
Ono što mu se može zamjeriti je što svoj nastup nije adaptirao u odnosu na mjesto u kojem nastupa, pa osim uvodnog komentara - "čuo sam da je cetinjska publika prefinjena" i par pitanja publici kako kod nas nazivamo ovo ili ono, autor je propustio priliku da nas direktnije involvira u svoj nastup. No možda je tako i bolje, imajući u vidu da većina komičara u susretu sa crnogorskom publikom pribjegava samo jednom najotrcanijem stereotipu- da smo lijeni. Što paradoksalno govori o njihovoj ljenosti u pisanju šala koje nisu toliko rabljene i prvoloptaške.
Osim toga autoru je falila kohezija u tekstu, jedna konkretna tema koju obradjuje. Iako nam na početku govori da će pričati o stvarima koje ga nerviraju - ovo se ipak čini suviše opširno, pa autor od samog početka do kraja govori šale koje nisu nužno uzročno-posledične.
Ipak, pored svega rečenog, zaključujem da je nastup bio izuzetno uspješan s obzirom na činjenicu da se publika smijala tokom cijelog nastupa. Ni jedna fora nije prošla bez reakcije, nijedan geg bez aplauza, na trenutke je izgledalo da se publika počinje smijati i prije nego komičar dodje do punch-line-a. Baš u tome se i nazire problem kada pišemo kritiku za stand-up, osim par formalnosti na koje možemo ukazati, humor je izuzetno subjektivna stvar, pa ono što je autorki ovog teksta smiješno, možda neće biti vama i obrnuto. Ono što je sasvim sigurno je da se publika u Cetinju te večeri dobro zabavila.